недеља, 8. септембар 2013.

Pravila Bujinkana




1. Bujinkan će biti otvoren samo onima koji su saglasni sa pravilima Bujinkan Dojoa i koji ih pridržavaju. Onima koji to ne budu činili neće biti dopušteno da se pridruže Bujinkanu. Napomena: samo onima koji su pročitali i složili se sa ovim pravilima biće dopušteno učešće.
2. U Bujinkanu mogu biti samo oni koji su u stanju da vežbaju istinsku strpljivost, samokontrolu i predanost Zahtevaće se izvještaj lekara o njihovom zdravstvenom i mentalnom stanju, a pojedincima koji sa zavisnosni o drogi, te mentalnim bolestima, ili mentalno nestabilnima biće zabranjeno učlanjenje. Nužnost ovih ograničenja je zbog pojedinaca koji mogu predstavljati opasnost za druge, npr. onih sa zaraznim bolestima, pojedinaca sa kliničkim psihičkim ili fiziološkim abnormalnostima, te pojedinaca koji ne poseduju samokontrolu.

3. Takođe, biće odbijeni i pojedinci sa kriminalnim dosijeima, kao i oni skloni izazivanju nevolja.

4. Oni koji se ne pridržavaju pravila Bujinkana biće isključeni iz njega. Bujinkan je do sada bio otvoren brojnim ljudima koji su dolazili u Japan. Među njima je, na žalost, bilo onih koji su u pijanom stanju činili nasilja, mentalno bolesnih, izazivača nevolja, koji su mislili samo na sebe i nisu uviđali kako njihova dela negativno utiču na druge. Kroz svoja dela takvi su ljudi odbacivali tradicionalno pravedno srce Bujinkana. Odsada pa nadalje takvi ljudi će biti udaljeni iz Bujinkana. .

5. Kada je reč o nezgodama nastalim za vreme treninga (kako unutar tako i van Dojoa), onima koji ne žele podneti odgovornost za nezgode nastale tokom Bujinkan treninga biće zabranjen pristup. Ovo je veoma važna stavka, jer Bujinkan neće snositi odgovornost za bilo kakve nezgode nastale tokom treninga.

6. Svi oni koji se pridružuju Bujinkanu moraju izvaditi godišnju člansku kartu. Ova karta ne samo da čuva čast Bujinkan članova, već i naglašava da je pojedinac član veće celine - one čiji se članovi okupljaju sa ratničkim srcima da bi se postali bolji kroz trening i prijateljstvo. Ona označava sjaj ratničkih vrlina, i utelovljava odanost kao i bratsku ljubav.

7. Tradicija Bujinkana prepoznaje prirodu i univerzalnost čitavog ljudskog života i svesna je onoga što prirodno teče između dvaju delova: Tajni princip Taijutsua je poznavanje temelja mira. Učiti je put nepomičnog srca (Fudoshin). Odnedavno, Bujinkan je postao zaista internacionalan. Kao što postoje različite vremenske zone, tako postoje različiti tabui među svetskim narodima. Moramo poštovati jedni druge, nastojeći da izbegnemo takve tabue. Moramo staviti ratnikovo srce na prvo mesto, radeći zajedno na poboljšanju kako samih sebe tako i Bujinkana.Oni koji ne poštuju ova navedena biće izbačeni iz Bujinkana.
meč se kasnije razvio u prijateljstvo između njih dvojice. Od tada se Takagi Jošin rju Đutaiđucu prenosi zajedno sa Kukišinden rju-om generacijama.






"Bujinkan Dōjō Nis" (武神館道場) 
Kompletna skola Japanskih borilackih vestina. 
Skolu vodi "Shidoshi Nikola Novicic" 
Treninzi se odrzavaju u Nisu; adresa Kubanska 50.
 






 



 


Bujinkan Ninjutsu

S obzirom da se veoma malo zna o ninjutsu-u, javnost verovatno smatra da je to samo još jedna od japanskih veština. Međutim, ninjutsu se sastoji od raznih škola, bolje reći borilačkih sistema, koji imaju svoje tehnike i svoja učenja. Svaka škola se može podeliti po svojim specifičnostima. Nekada je postojalo veoma mnogo škola, međutim mnoge su se ugasile jer nisu imale naslednika, ili nisu bile odgovarajućeg nivoa. Škole su se najčešće nasleđivale unutar porodice sa oca na sina, ili sa učitelja na najboljeg učenika. Možemo ih podeliti na dve grupe: škole u Iga, i škole u Koga, japanskim provincijama, gde su se razvile mnoge škole od kojih možemo izdvojiti Iga Ryu (Ryu = škola, stil), Momochi Ryu, Genjitsu Ryu, Kumogakure Ryu, Gyokko Ryu i druge, Te Tatara Ryu, Taira Ryu, Sasaki Ryu, Tachibana Hachi Tengu Ryu i druge. U Bujinkan sistemu se po učenju Soke dr Masaaki Hatsumija podučava devet različitih škola koje su se prenosile kroz vekove sa učitelja na učenika. Soke Hatsumi je poglavar i naslednik svih devet, a primio ih je od svog učitelja 33.-eg Sokea Toshitsugu Takamatsua, zvanog Mongolski Tigar. U našem Bujinkan dojo-u, takođe podučavamo svih devet škola, koje ćemo navesti sa njihovim specifičnostima. Ovo nisu tajna učenja, već istoriske činjenice, pa će mo navesti šta je činilo 18 nivoa ninjutsu treninga u prošlosti.18 Veština

SEISHIN TEKKI KYOYO - duhovno usavršavanje;
TAI JUTSU - veština goloruke borbe;
NINJA KENJUTSU - veština ninja mačevanja;
BO JUTSU - veština borbe štapom;
SHURIKEN JUTSU - bacanje oštrica;
YARI JUTSU - veština borbe kopljem;
NAGINATA JUTSU - upotreba naginate;
KUSARIGAMA JUTSU - upotreba lanca sa srpom na kraju;
KAYAKU JUTSU - veštine upotrebe vatre;
HENSO JUTSU - veštine prerušavanja i oponašanja;
SHINOBI IRI - veštine pritajenosti i prikradanja;
BA JUTSU - konjanička obuka;
SUI REN - obuka u vodi;
BO RYAKU - strategija;
CHO HO - špijunaža;
INTON JUTSU - veština prikrivanja i izbegavanja;
TEN MON - meteorologija;
CHI MON - geografija.


9 škola ninđucu-a


Togakure ryu (škola skrivenih vrata)
Školu je osnovao Togakure Daisuke, vazal Kiso Yošinaka-e, kada je izgubio rat i po što je naučio razne vojne vještine kao što su košiđucu i kenđucu od svog strica. Kagakure Doši, sakrio se u Iga oblasti u ranom dvanaestom stoljeću. U početku je škola nazvana Togakure rju happohiken ali je od tada nazivan raznim imenima. Iga Ninđe kao Momoći Sandaju i drugi su proučavali ovaj stil i preneli ga Hatori porodici iz Kišuu klana i kasnije, u 17-om stoljeću, Toda porodici. Togakure rju je poznat po upotrebi Tekko, Senban Nage, Šuriken, i Šinodake (za Sui-ren). Togakure Rju Ninpo Taiđucu je dio Košiđucu-a.

Gjokko ryu (škola draguljnog tigra)
Gjokko rju je nastao integracijom borilačkih sistema koji su postojali u Japanu i jednog starog sistema donjetog iz Kine i smatra se najstarijim borilačkim sistemom kojim su se ninđe koristile. Naime, u toku vladavine kineske dinastije Tang, Ćo Gjokko i Jo Gjokko su napustili ratom zahvaćenu Kinu i stigli u Japan, donevši sa sobom začetke Gjokko rju-a. Po jednoj legendi, osnivač ove škole, Jo Gjokko, uspeo je da pobjedi preko četrdeset svještenika-ratnika, koje je predvodio jedan "starac čudnog izgleda", koristeći se Košiđucu borbenim sistemom (napadanje nervnih centara čupanjem i udarcima prstima) i nakon što je zadobio udarac mačem u glavu. Jo-ova glava je bila toliko tvrda, da se mač jednostavno odbio! Po legendi, taj je starac želeo da ubije Jo-a, zbog njegove reputacije nepobeđenog ratnika. Kasnije, Jo je ubio lava jednim udarcem pesnice, i postao je poznat kao Kotou (kralj borac protiv lava).
Neki smatraju da je originalne tehnike ove škole stvorila jedna princeza sa kineskog dvora, koja je koristila brze pokrete za precizan napad određenih tačaka na telu. Po drugima, ove tehnike su djelo nekog stražara sa kineskog dvora, koji ih je razvio jer je bio slabe konstitucije. U kuden-u (usmenim učenjima) Gjokko rju-a se pominje da su Ćo Gjokko i Jo Gjokko možda jedna ista osoba. Drugi opet, u tom smislu, Ćo Gjokko-a stavljaju u vezu sa spomenutom princezom, koja je svoje tehnike prenjela svom telohranitelju, kineskom generalu Ikai-u. Ikai je učio Gamon Doši-a, koji je učio Garju Doši-a, koji je opet učio Haćirju Njudo-a, učitelja Tozava Hakuunsai-a, sokea Gjokko rju-a iz perioda oko 1156. Priča se da je Haćirju Njudo osmislio tajno oružje koje je služilo odbijanju udaraca mačem, a sastojalo se od zakrivljenog sečiva sa privezanim kanapom, i gvozdenim prstenom na drugom kraju; takozvani, kjokecu-šoge, što znači "planinska trka" ili "visoki skok". Vremenom, kanap je zamenjen lancem, prsten je zamjenjen gvozdenim utegom, a kukasto sječivo kamama različitih veličina; nastala je kusari-gama.

Kukišinden ryu (škola ratnika devet demona)
Osnivač ovog stila je Jakušimaru Kurabito Takamasa, čuvar (tjelohranitelj) cara Godaigo Tennoo-a. Zbog velikih zasluga Car ga je nagradio imenom Kuki (devet demona, Kukišinden ryu - stil borbe sa srcem devet demona).
Pored osam osnovnih tehnika, kao što su Taiđutsu, Bo, Jari, Naginata, Šuriken, ovaj stil koristi i Kenpo. Posebno se ističe po upotrebi mača. U to vrijeme, pošto je to bila era građanskih ratova, mač je uglavnom korišten za ubijanje, ali kako je nastupilo vrijeme mira, mač je promjenio funkciju u zaštitu Dobra i kažnjavanje Zla. Zbog toga što je Kuki suigun (mornarica) koristila mačeve na brodovima, osnovni stavovi za borbu mačem ove škole su jako niski i daju veću stabilnost (na palubi broda).

Šinden Fudo ryu (škola nepokoljebljivog srca)
Ovu školu je stvorio Genpaćiro Tamejoši sredinom 12-og stoljeća. Porijeklo vodi od Košiđucu-a koga je predstavio Izumo Kanđa Jošiteru. Karakteristika ove škole je priznavanje prirodnog stila kao jedinog odbrambenog stava. U stvarnosti, osoba zamišlja odbrambeni stav u svom umu i postavlja se u odbrambeni položaj.

Gjokušin ryu (škola nepokoljebljivog srca)
Ova škola je ogranak Košiđucua i osnovao ju je Sasaki Orouemon Akijari. Karakteristike škole se vide u vrsti oružja koje koriste. Gjokušin rju je poznat po nenadmašnoj upotrebi Nagenava (laso).

Koto ryu (škola demolirajućeg tigra)
Ova škola posjeduje tehnike koje potiču iz drevne Kine, mada se vjeruje da je ona sama uvezena iz Koreje u Japan. Čuveni ninđa jonin (vođa) iz Ige, Momoći Sandaju naučio je ove tehnike od Kineskog učitelja zvanog Ćo Bušo dodajući ih veštinama koje je već imao - na taj način osnivajući Koto rju.
Momoći klan koji je on vodio je jedna od nekoliko familija koja je kontrolisala Iga regiju, zajedno sa Hattori (vođenu od strane Hattori Hanzo-a) i Fuđibajaši (koju je vodio Fuđibajaši Nagato) familijama. Postojale su špekulacije da su Momoći i Fuđibajaši ista osoba (kao što je predstavljeno u Japanskom klasiku 'Šinobi no mono'), ali sensei Hacumi vjeruje da tako nešto nije vjerovatno. Momoći je komandovao Iga snagama koje su odbile prvi pokušaj invazije trupa generala Oda Nobunaga, i pretpostavlja se da je poginuo tokom daleko brojnije druge invazije koju je vodio sam Nobunaga kada je Iga 1581. godine zauzeta. Sensei Hacumi misli da to nije bio slučaj, za Momoćija se pričalo da je imao tri kuće na različitim mjestima, svaka sa drugom ženom i familijom, tako da kada bi bio u neprilici mogao je lahko da sakrije svoj indentitet mjenjajući kuće.
Nekada je treniranje u ovoj školi uključivalo svakodnevno uranjanje prstiju u pjesak i kako bi vrijeme prolazilo, on bi bio zamjenjen šljunkom i na kraju velikim kamenjem.
Specifičnosti ove škole su Koppo đucu (tehnike slamanja kostiju), tehnike istovremenog napada protivnikovih usta, očiju, nosa u kojima se dosta koriste prsti, te tehnike u kojima se koristi zaslepljujući mecubuši prah.

Takagi Yošin ryu (škola visokog drveta ukorjenjenog u srcu)
Ovu školu je osnovao Takagi Secuemon Šigetoši. Porijeklo vodi iz 16-og stoljeća iz Rinpo den koji je proučavao Ito Kimori Saću. Kasnije je pomješan sa Sumo tehnikama hrvanja i sa Takeući rju tehnikama itd.
U 17. stoljeću, Takagi Gennošin Hidetoši je imao meč sa Taikoku Kihei Šigenobu-om iz Kukišinden rju-a i pobjedio u Đu Đucu-u. Ovaj meč se kasnije razvio u prijateljstvo između njih dvojice. Od tada se Takagi Jošin rju Đutaiđucu prenosi zajedno sa Kukišinden rju-om generacijama.

Gikan ryu (škola istine, pravde i lojalnosti)
Nastala je iz Košiđucu-a i osnivač je Sosei Hankan Gikanbo od Kavaći-a u 16-om stoljeću.

Kumogakure ryu (škola skrivena u oblacima)
Predstavio ju je Iga Heinaizaemon Ienaga (Kumogakure Hoši) za koga se veruje da je osnivač Iga Rju Ninpo-a. Ovaj stil je prenio Toda porodici Toda Sagenta Nobufusa.



"Bujinkan Dōjō Nis" (武神館道場) cKompletna skola Japanskih borilackih vestina. Skolu vodi "Shidoshi Nikola Novicic" 
Treninzi se odrzavaju u Nisu; adresa Kubanska 50.
 




 

Istorija Bujinkana


Bujinkan ninjutsu je ratnička veština samoobrane i preživljavanja u svim situacijama. To  ipak ne znači da ona podučava samo kako da se bijemo. 

Zbog toga ona i jeste ono šta bi svaka prava ratnička veština trebalo da bude - sredstvo da upoznate sebe, razvijete svoju mentalnu i fizičku snagu i da ostvarite jasno razumevanje života i prirode oko sebe. Tek kada to shvatimo moći ćemo shvatiti i svog protivnika i borbu. Zato oni koji nemaju oštar duh i čisto srce, nikako nemogu dugo opstati u ovoj ratničkoj veštini. 


Kroz borbene tehnike učimo kako da pređemo sve prepreke koje se nađu na našem putu i tako postanemo jači i bolji duhovno, psihički i telesno. Ako smo iskreni i možemo sagledati sebe i pobediti svoj ego, možemo kroz ovu veštinu mnogo naučiti o životu i shvatiti da nije bitno samo boriti se nego prečiti borbu i izdržati (keep going – gambate kudasai). Na taj način spajamo se sa univerzumom i prirodom, i kroz ninjutsu uživamo radost zivota. 

Ovo je filozofski ali i veoma bitan deo shvatanja ninjitsua. Bujinkan u doslovnom prevodu znači: budjin - bog ratnika, a kan - hram, a zajedno hram božanskog ratnika ili hram gde se nalazi - živi bog ratnika. 
Hatsumi Sensei je jednom prilikom objasnio, da je on dao svojoj organizaciji ovo ime u čast svog ucitelja (Takamatsu Sensei-a), jer je uvek smatrao kako je Takamatsu Sensei bio više od ratnika. Bio je Božanski ratnik, ratnik (Bog) svih ratnika. 

Hatsumi Sensei je imao više ucitelja pre nego je upoznao Takamatsu Sensei-a ali je jedino u njemu pronašao ono što je priželjkivao.I sama reč budjin se može rastaviti pa Bu (武) znači ratnik ili čak i hrabrost a Jin (神) jednostavno Bog ili božanstvo. (U Japanu ima mnogo hramova sa Jinja - prostorija gde se nalazi božanstvo). 

Dublji smisao Kanji-a bu znači zaustaviti nasilje i uopšte se ne odnosi na borenje i ratovanje.Danas je Bujinkan organizacija koja je sastvaljena iz 9 tradicionalnih drevnih škola koje je Hatsumi Sensei sastavio na osnovu Takamatsu Sensei-evog učenja. Danas je ovo stil koji nikada pre nije ni postojao. Svaka od škola ima svoje prednosti i nedostatke, a sjedinjavanjem svih ti nedostatci se gube, a škole jedna drugu nadopunjuju. Tih 9 različitih tradicionalnih stilova su se uobličili kroz realna borbena iskustva na život i smrt. 

Danas, ninjutsu je, jedna od najefikasnijih veština ove planete. Suština ove tehnike je da se upotrebljava minimum fizičke snage i ne zavisi od fizičke spremnosti osobe koja je vežba, nego od primene prave tehnike i univerzalnih principa. Veština nije sastavljena od bezbroj nepotrebnih pokreta, nego je oblikuje naša mašta. Zbog toga se ne treba osoba prilagođava veštni nego se veština prilagođava osobi i njenim mogućnostim, mada početnik uči osnovne principe i načine kretanja koji kasnije uslovljavaju tu slobodu. Jednostavno, ova veština nema ograničenja. 

Nužno je što pre pronaći protivnikovu slabu tačku i naći način kako ga dovesti u poziciju u kojoj ga lako možemo kontrolisati. Način treninga i vežbanje ninjutsua u Bujinkanu uveliko se razlikuje od učenja u drugim borilačkim veštinama. S obzirom da je ninjutsu ratnička veština nije cilj takmičenje već usavršavanje sebe, svog duha i tela, karaktera - dakle kompletnog bića. Ninjutsu je vrlo surov, ali i iskren prema nama, baš kao i život.
Uči nas kako da primamo udarce suparnika i sudbine i kako da im uzvraćamo. Uči nas da prihvatimo bol kao deo stvarnosti, da ne posustanemo pred preprekama, nego da sa savladavanjem svake naredne prepreke napredujemo i postajemo sve bolji ljudi.

Naime, svaki problem pred kojim se nađemo u životu, nije slučajan i ima razlog što se isprečio pred nas..
Rešavajući ih i prihvatajući ih kao nužnost,psihički i duhovno postajemo sve jači i bolji, za razliku od onih slabijih koji se predaju samosažaljevanju.

U Bujinkanu se podučavaju tehnike sa tradicionalnim japanskim oružjem, međutim Ninjutsu je veština koja se razvijala kroz vekove, i primjenjivala novitete u svojoj praksi, pa je tako i u današnje vreme, gde koristimo i moderna oružja za svoje usavršavanje.

Uostalom, nije važno kakvo oružje imate u rukama, već kako ga upotrebljavate.

Reč Ninjutsu je sastvaljena iz dva kanji znaka: nin ili još u Japanu shinobi i jutsu. Jutsu jednostavno znači veština ili umetnost, dok je nin ili shinobi sastvaljen iz dva znaka ken što označava mač ili oštricu i shin ili kokoro što označava srce ili dušu.

Ova dva znaka pisana zajedno se mogu tumačiti na više načina, npr. kao: duh čoveka i oštrice, mač mora slediti srce, a srce mora biti oštro kako mač, srce pod ma~em, pred o{tricom a isto tako može značiti tajnovito, skriveno, izdržljivo, ..... Simbol po u ninpo znači princip, načelo ili bitno. Često se sa ninjutsu označava puka tehnika kao takva, dok ninpo označava viši nivo, ono nevidljivo očima, znači filozofiju, osećaj i slično.